Najbolji hrvatski juniori već godinama odlaze na svoje ljetno prvenstvo u planini. Ugodnije destinacije teško da se može naći, a svjež zrak, prirodne ljepote i izdvojenost od uobičajene turističke vreve, jamče mladim igračima optimalne uvjete za ovako zahtjevno natjecanje. Srpanj donosi spasonosni predah od školskih i fakultetskih obveza i s obzirom na kalendar službenih natjecanja praktički pruža jedinu ozbiljnu priliku da se većina najboljih juniora okupi na jednom mjestu.

Ima Bjelolasica i svoje kritičare, koji tvrde da su ondje naši juniori zatvoreni poput neke vjerske sekte, predaleko od očiju medija i znatiželjne sportske javnosti. O svemu tome bi se dalo raspravljati, a svatko dobronamjeran će priznati da je naše službeno juniorsko prvenstvo iz godine u godinu sve jače i kvalitetnije. 57 juniora i 17 juniorki, među kojima je, ruku na srce, značajan postotak kadeta i kadetkinja, predstavlja lijepu bazu za napredovanje. Ondje je među juniorima 1 međunarodni majstor, dva nacionalna majstora i 10 majstorskih kandidata, a među juniorkama 1 ženski fide-majstor, dvije nacionalne majstorice i 7 majstorskih kandidatkinja. Toj neospornoj igračkoj kvaliteti treba pridodati i ponešto mladih igrača „srednje klase“, te nekoliko slabijih, koji su ondje došli skupiti dragocjeno iskustvo.

Mali rovišćanski šahovski maraton koji ima sve više poklonika među šahistima svih generacija, ovaj put je poslužio kao uvertira Juniorskom prvenstvu Hrvatske na Bjelolasici, 24.- 31.07. 2010. Usprkos ekstremnim vrućinama na turniru se pojavilo čak 54 igrača, među kojima su najzvučnija imena bili međunarodni majstor Ozren Biti, fide-majstor Marijan Krištović i nacionalni majstor Ognjen Matko.
Mladima je turnir bio posljednja provjera prije Bjelolasica, a starijima ugodna popuna dugačke ljetne stanke. I ovaj put se pokazalo da svaki turnir ima svoj horoskop, pa je tako titulu „gospodara“ osvojio raspoloženi Ognjen Matko, ispred prvog nositelja Ozrena Bitija i nadarenog križevačkog juniora Jana Bjeličića.

Boris Spaski

Po mnogima je ovo naš najbolji i najugledniji šahovski open u prilog čega govori i posjet od 287 natjecatelja iz 23 zemlje. Uz odličnu organizaciju i bogat nagradni fond od 11 000 €, domaćini su se potrudili dovesti na turnir bivšeg svjetskog prvaka Borisa Spaskog. Zanimljivo je da je turnir posjetilo više stranaca (167) nego domaćih igrača (120). Za prvu nagradu borilo se 12 velemajstora, 15 međunarodnih majstora i 28 fide-majstora.
Mi smo u Puli nastupili s troje mladih igrača od kojih se najviše istakao Karlo Turk s osvojena 54 elo-rejting boda. Tajana Turk osvojila je 16 elo-rejting bodova a Zvonimir Jambrušić 7. Uz taj skromni bodovni plus na rejting listama njih troje steklo je i vrijedno igračko iskustvo, a upoznali su izbliza jednu od svjetskih šahovskih legendi. Gotovo 40 godina nakon mitskog ogleda s Fischerom u Reykjaviku, Boris Spaski izgleda neobično vitalno. Na turniru je pobijedio velemajstor Robert Zelčić, član ŠK Zagreb ispred velemajstora Ognjena Jovanića iz riječke „Liburnije“. Treći je bio velemajstor Siniša Dražić iz Srbije. Najbolja šahistica turnira bila je Ana Berke.

Dvoržakovci u Šibeniku

Hotelsko naselje „Solaris“ bilo je domaćin ovogodišnjeg Pojedinačnog kadetskog prvenstva Hrvatske. Nastupilo je 228 igrača, od čega 70 kadetkinja. S obzirom na otežane uvjete financiranja s kojima se suočava većina hrvatskih klubova, smatramo ovolik odziv iznimno velikim. Kao i svake godine dobili smo državne prvake u 4 muške i 4 ženske starosne skupine. Iz našeg kluba na prvenstvo su otišli Tajana Turk (4. mjesto do 15 godina), te po prvi put Filip Cupan (28. do 11 godina) i Jan-Zvonimir Vrdoljak (40. do 11 godina). Naš najbolji kadet Marin Mužina nažalost nije mogao nastupiti na prvenstvu zbog složene operacije koljena. Fide-sudac Vlado Karagić bio je glavni sudac turnira kadeta i kadetkinja do 13 i do 15 godina.

Nedostatak slobodnih termina u lipnju i preklapanje s velikim Pula-openom i Prvenstvom Hrvatske za kadete u Šibeniku organizatore je natjerao na pomalo neobičan izbor: praznični utorak 22. lipnja. S obzirom na ostala događanja, među koje valja ubrojiti i Svjetsko nogometno prvenstvo, očekivao se relativno skroman posjet, tek toliko da se nastavi lijepa tradicija i odradi 77. dionica ovog šahovskog maratona. Usprkos, ili u inat svemu, brojni šahisti su pohrlili u Rovišće, pa je na kraju ovo bio jedan od bolje posjećenih turnira. Startnu listu s čak 52 igrača predvodili su iskusni fide-majstori Marijan Krištović i Pavao Keglević, a bilo je na njoj još nekoliko jakih drugoligaških imena. Već smo nekako navikli kroz ovaj serijal da bez obzira na sastav na „gospodarima“ nikad ne nedostaje napetosti te lijepih i zanimljivih partija. Tako je bilo i ovog puta.
Marijan Krištović rijetko navraća na „gospodare“, no zato uvijek na njima odigra zapaženu ulogu. Iako su ga mnogi pokušali napasti i iznenaditi, on je vješto neutralizirao sve prijetnje pa je neporažen došao do titule pobjednika. Najopasniji pratioci bili su mu veteran Zdravko Margitić iz Zagreba i mladi Vrbovčanin Marijan Okroša.

Pobjednici u holu škole

Nakon napete dvomjesečne utrke, Proljetni izazovi su nam dali imena pobjednika. Osim šahovskog znanja, vještine i talenta, u ovom natjecanju su važne bila upornost i redovitost dolaženja. Mnoga djeca su u njima, umjesto dosadnih predavanja i pametovanja pred demonstracijskom pločom učila kroz igru, na vlastitim greškama, kupujući i prodajući najnovije „štoseve“ i kombinacije, ali i uviđajući neke opće principe igre (što valja a što ne valja za zdravlje bijelog i crnog kralja) i rane osnove strategije.
U njihovim partijama dalo se naći puno živih primjera, koje smo onda metodom „što se ovdje igra“ ili „kaj sad“ ukratko rastumačili. Povremeni dolazak braće Benčić iz Dugog Sela bio nam je orijentacija koliko smo u tome uspjeli. Marija Ćibarić iz Zrinskog Topolovca premoćno je osvojila „Male izazove“ a najozbiljnija pratnja su joj bili Filip Hrga i Vrdoljak Matej, dvojica četvrtaša koji se osim šahom bave i nogometom.

Branko Zorko s pobjednicima

U subotu 05.06.2010. serijal se preselio u malo podravsko selo Štaglinec, kojeg bi mogli okrstiti istočnim predgrađem Koprivnice. Tamošnji društveni dom u kom se nedjeljom održavaju svete mise ugostio je 66 igrača i tridesetak roditelja, voditelja i šahovskih zaljubljenika. Listu nositelja (poput tenisača i šahisti se rangiraju prema rejtingu) predvodio je međunarodni majstor iz Zagreb Ozren Biti, a na njoj je bilo još 6 fide-majstora i čak 25 igrača s elo-rejtingom iznad 2000. Nakon napete i neizvjesne borbe na kraju je slavio mladi Jurica Srbiš iz Koprivnice ispred prvog nositelja Ozrena Bitija i drugog nositelja Saše Vidovića.