Šahovsko proljeće Ivana Baruškina

Nekako se poklopilo da s nadolaskom proljeća započnu i željno očekivana ligaška natjecanja na našim prostorima. Kako su lige centar kvalifikacijskog karaktera, svake nas godine golica znatiželja tko će se uključiti u utrku za plasman koji vodi u viši rang. U čekaonici 2. juniorske lige – centar uvijek je bilo kvalitetnih ekipa. Dokaz tome je činjenica da su prvaci te lige, kao debitanti u pravilu odmah osvajali filipjakovski pehar 1. juniorske lige: 2006. Podsused, 2007. Zagreb 2008. Ivan Dvoržak 2010. Podravka.

Ove su se godine kao dvije prvopostavljene ekipe pojavili ŠK „Sloboda“ Mihovljan i ŠŠK „Konaki“ Novo Virje. Javna je tajna da praktički nitko više ne može sa svojim matičnim kadrom napraviti u 1. juniorskoj ligi ništa značajna. Zato su ova dva kluba gradeći projekt 1. lige prišla kvalitetnom i pametnom pojačavanju. Mihovljanci su doveli Ivana Novaka, Matiju Sršana, Hrvoja Kovača i Josipa Slamara, čime su s pravom istakli kandidaturu za vrh. „Virovski Konaki“ su doveli dva bivša kadetska državna prvaka: Mihovila Vučića i Mišela Bertusija, a uz njih Petra Bošnjaka, požeškog dečka koji iznimno obećaje. Uz ranije okupljenu jezgru: Andrija Cenkovčan, Marko Sokač, Emanuel Hladnić i Anamarija Kečkeš, s pravom mogu pucati na najviše postolje. Dugo je Ivan Baruškin, taj dobri i samozatajni čovjek iz Podravine čekao trenutak za velike klupske stvari. Čini se da ga je dočekao. Kako god ovogodišnja utrka sa Slobodom protekla, samo je pitanje dana kad će i oni osvanuti u 1. juniorskoj ligi, a u 1. kadetskoj su već sada glavni favoriti. Čovjek koji je 2001. imao hrabrost i viziju pokrenuti 1. kadetsku ligu na našim prostorima čekao je 10 godina da počne ubirati prve trofeje svog rada. U tih je 10 godina stotinjak malih Podravaca naučilo igrati šah, a nekoliko stotina njihovih prijatelja prošlo kroz Novo Virje i Đurđevac na raznim šahovskim smotrama. Svatko tko uloži toliko dobre energije u rad s mladima, zaslužuje, bez trunke zavisti, da mu se na neki lijep način vrati.

Što se ostalih klubova tiče, mi smo kao treći nositelji svjesno žrtvovali sezonu, pustivši Buhina i Jambrušića u Podravku. Lijepo je u malim sredinama gajiti prvoligaške ambicije, ali je praktički nemoguće zatvoriti sve troškovnike. Jednostavno, u svakoj sezoni se treba opredijeliti za ciljano natjecanje i iz njega izvući maksimum, jer krvariti na više frontova u ovakva nesigurna vremena - znači plesati po rubu egzistencije. Gornji dom nositelja čine još ŠK „Polet“ Buševec i ŠD „Sisak“. Nekoliko mladih i simpatičnih ekipa u ovoj će ligi steći dragocjeno iskustvo i graditi platformu za neki iskorak u budućnosti.
Čini se da ćemo već u subotu, u Rugvici, dobiti odgovore na najvažnija pitanja. Prije međusobnog ogleda Slobode i Konaka koji će direktno odlučivati o tituli prvaka, i jedni i drugi moraju najprije odraditi zahtjevan ispit: Sloboda protiv nas, a Konaki protiv zahuktalog i iskusnog Siska. U tom će se četverokutu odigrati presudne bitke lige, pa ćemo doznati čeka li nas na kraju uzbudljiva trka ravnopravnog dvojca ili potjera za vodećima.

IZDVOJENO:
Iza kulisa napetih zbivanja na pločama stoje ljudi bez kojih ova liga ne bi bila ni zamisliva: voditelji, treneri i roditelji. Njihovo se sportsko ponašanje i međusobno ophođenje mogu ocijeniti iznimno visokom ocjenom i predstaviti kao uzorni obrazac. Bez prigovora, žalbi, prijepora i bilo kakvih tenzija sa strane, djeca mogu na miru igrati i pomicati granice šahovskih snova.
Šteta je jedino što u ligi nema Križevčana i Vrbovčana, te još nekih ekipa u naletu, jer bi s njima bila još kvalitetnija i bogatija uzbuđenjima.